27.11.2017.

San budućnosti.

27.11.2017.
Dan 15.
Dragi prijatelju,
već duže vrijeme planiram da joj banem kao lupež na posao, iznenadim je nekakvom ružom i čokoladom, davajući joj do znanja da mi je stalo, a opet ne rekavši niti jednu riječ o pomirenju i ljubavi da ne ugrozim svoje postojanje kraj nje. Ne znam zašto jednoj osobi nije stalo do osobe koja je stvarno istinski spremna dati svoj život za nju, ali očigledno veliki razlozi postoje i sa njima se moram pomiriti. Da bi ju dobio nazad, moram ravnomjerno koristiti svoju ljubav, nikada previše jer bi kod nje to izazvalo ljutnju, jer ona trenutno to ne može da uzvrati. A opet nekako ja sebi ne mogu dopustiti da ona bez te makar sitne ljubavi ostane. I možda joj neko drugi daruje ljubav, i možda ona njemu, ja trenutno to ne znam a kada saznam vjerovatno će u meni i dalje postojati ljubav samo neću joj pokazivati.
Danas sam sanjao ružan san, vjerovali mi ili ne sanjao sam "budućnost".
"Mene sa drugom curom, ni sličnoj njoj, visokoj, ravnoj poput daske, ljepuškastog lica i širokog osmjeha, crne kose, i očiju kao ugalj, mlađa od mene, mlađa čak i od Nje. Vodila me je svojoj kući prvi put da upoznam joj roditelje. Ja sav nikakav, propao od svega, na meni sve široko neukusno, bjednički. Upoznadoh joj majku, malu ženu kovrdžave kratke kose, blijedog pogleda kao da nije znala šta se dešava. Bila je prijatnog glasa. Dok je otac, brkati starac, srednjeg rasta, sijede kose a brkova polusijedih sa puno više mrkih tonova. Pružio ruku stisnio mahnito i rekao je ime, ali ga se ne sjećam. Ipak je to bio samo san. Oko njih još par ljudi kojima sam rekao samo Zdravo i blago im se osmjehnuo, među njima i baka sadašnje bivše. I u snu mi srce zatreperi, odvoji se iz grudi i nastavilo prema njoj. Međutim moja djevojka iz snova otišla da se presvuče jer ipak idemo dalje, a ja onako kvarno navratih do bake
pitao sam ju:"Kako je moja tuka?", a ona reče:" Kući je i dalje traži novog baju, odustala je od dobrih poslije tebe." A ja prikrajkom oka ugledah djevojku iz snova kako gleda i sluša šta smo pričali o njoj. Sa otvorenim ustima i ljubomornog pogleda me je prostrijelila, a ja ni manje ni više rekao joj: "Ne gledaj tako, ja ju i dalje volim i stalo mi je!""
Probudio sam se, srce me moje boljelo, da li što ne želim da ikoga traži, da li što pogotovo ne želim da traži baju. Ne znam, al' gledajući na san veselo je počelo. Otišavši do grada morao sam biti pripremljen na to da ću je vidjeti. I tražio sam ju, njenu kosu, ruke, lice, ili svu. A dobio sam njenu kosu i mali dio naocara. Gledao sam je nekoliko sekundi kako joj sve to viri iznad pulta, nedovoljno da utali moju želju za njom ali dovoljno da ostatak dana provedem sa osmjehom. Neću ništa da zaključujem na neviđeno, čekam ju...

<< 11/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930



BROJAČ POSJETA
2111

Powered by Blogger.ba