19.11.2017.

Ko sam ja da ti ljubav nudim?

19.11.2017.
Dan 7.
Dragi prijatelju,
ni ti ni ona od mene ne možete tražiti da ju pustim. Ma koliko se trudili, pustiću je samo kada ja odlučim. Ja sam samo prvi put iskreno i bez trunke straha volio, bezuslovno, bezgranično i neopisivo divno. Izvinjavam se svim bivšim "ljubavima" niste me nikada ovoliko obuzele koliko ona. Da li će iti jedna ikada više obuzeti to je pitanje, ja iskreno ne mislim da hoće. Možda i zavolim, al' buduća ljubavi nemoj se ljutiti ako kad' ju vidim poludim. Ja ako pređem preko ove ljubavi, i tebi poklonim svoju ljubav znaj poklonio sam ostatak srca, al' dio srca je ostalo kod nje. Ni kod jedne druge bivše, nego kod nje. Pa ako ti poklonim ostatak imaćeš me zauvijek, i ako me budeš imala zauvijek znaćeš da je jedan dio mog srca i dalje kod nje, i voljećeš me zbog toga. Nećeš nju voljeti, voljećeš mene jer ti sa ponosom mogu reći da te volim i da sam nju volio. Ja bi vrlo rado volio da nakon nekog vremena sklopim srce to što je ostalo kod nje sa ovim koje je ostalo kod mene. Trenutno tako razmišljam i ne mogu nikome ni pokušati pokloniti sebe. Neka tebi tvoja samoća meni trebaš ti. Možda ti sada to ne znaš, al' vidjećeš, shvatićeš da je moja ljubav bila bezuslovna, i sve što si trebala je da ju zaliješ ponekad' sa svojim poljupcem, zagrljajem, sa svojom tišinom. A kad' ti tvoja samoća i period  bez obaveza dosadi ti se sjeti mene jer ja te čekam...

19.11.2017.

Inat? Ipak ne.

18.11.2017.
Dan 6.
Dragi prijatelju,
koji sumoran dan. Dolazim iz treće, liježem, budi me poštar, ustajem pijem kavu, spremam se, idem put BanjaLuke. Kiša pada, više paducka, ne volim. Tražimo brat i ja nešto ni sami ne znamo šta. I uvijek dok sam bio u FIS-u, još dok sam bio sa njom, ako nisam išao sa njom uvijek sam gledao nešto za nju. Ne mogu reći da danas nije bilo tako, gledao sam štiklice, majice, ukrase, poklončiće. Sjetio sam se kako smo i kada odemo obično obiđemo sve i što trebamo i što ne trebamo. Sjetim se kako sam joj branio da uzme štiklice, stvarno me tuga uhvatila. Ne znam koji mi je bio da joj išta branim ikada. Nemoj nikada braniti, ja sam nju volio, al' to će ona već jednom shvatiti. Ništa sjedam u auto, obrni okreni idemo tetki, rođendan joj je. Zub me ponovo zaboli, kontam neka kad' si kreten i nećeš da odeš kod zubara tako ti i treba. Nazdravim, pojedem kolač. Dođem kući, odem na slavu. Vratim se, napišem jebenu poruku za koju sam mislio da će možda nešto dobro donijeti. Da ne smaram, donijela mi je kupine, blago rečeno. Mislim da ima tu jedna dobra stvar pričali smo, rekla je da ju pustim, ne znam zašto. Da li bi ti volio da te neko tvoj voli bezuslovno?  Znaš da te pita kako si? Jesi ok? Da li ti treba nešto? Da li želiš ljubav? Eto prijatelju ona to ne želi, ne znam zašto. Kaže ne želi moju ljubav, što je moja ljubav pogana? A iskrena, da iskrenija ne može biti. Znaš, ja nemam mnogo stvarno, a sve što sam ikada imao stekao sam sa njom, a mogu ti reći da sam sa njom i djelio, i ne žalim kunem se, samo hoću i dalje da je volim. Nema šta, nas nema za sada, šteta stvarno, kako bi je samo volio. Imam utjehu, imam njenu riječ da neće ići sebi u inat, da će se vratiti kada osjeti da joj trebam. ( Napisao sam kada, mada nekako sam siguran da je ona rekla ako osjeti, al' iskreno samo je pitanje vremena, jer ljubav ova koju ja osjećam mora imati neki smisao ne može biti samo tako i ne može samo tako nestati). I eto čekam...

<< 11/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930



BROJAČ POSJETA
2111

Powered by Blogger.ba