13.11.2017.

Rekao sam ZBOGOM

13.11.2017.
Dan 1.

Dragi prijatelju,
nakon četiri godine i tri mjeseca moga užitka, moje ljubavi.
Nakon dva mjeseca borbe sa samim sobom i sa njom, dokazivanja ljubavi, dokazivanja greške koju radi. Nakon dosta neprospavanih noći, suza ( da i mi muškarci plačemo), nakon teških riječi izgovoreni. Nakon svih lijepih momenata. Nakon pokušaja da joj budem drug, da je osvojim ponovo. Nakon svega....
Voljela me je, volim je, ali rekao sam ZBOGOM.
Spakovao sam sve stvari koje mi je poklonila svim srcem i jako jako sam ih volio al' nisam mogao više da izdržim bol kad' pogledam u sreću koju smo imali a sada ne, spakovao sam:
Knjigu: "Igra Prijestola", koju sam tako jako želio i ona mi je kupila za 25. rođendan
Kutiju koju je sama napravila, sa hrpom Balaševićevih stihova, koji me i dan danas rastuže.
Našu zajedničku sliku uramljenu, koju sam dobio za 24. rođendan.
Plišanu igračku, pas koji inače liči jako na mog psa i koji mi je kupila za 23 rođendan.
Košulju, koju mi je poklonila na raskidu, ne znam zašto al' nju sam najviše volio.
Dvije fotografije, mene i nje na vjenčanju zajedničke prijateljice.
Spakovao sam i još nešto...
Nisam spakovao namjerno, majicu koju mi je poklonila za 22. rođendan u njoj sada spavam, i pišem ovo.  Njenu matursku sliku, morao sam ostaviti za slučaj da mi se nikada ne vrati, bar će tako biti uz mene.
Ostavio sam kod sebe i hrpu sjećanja, koje neću potisnuti, ako vrijeme učini svoje, moraće se baš jako potruditi da uspije u svom naumu.
Pored svih stvari koje sam spakovao, spakovao sam i pismo. Nikada završeno, uvijek nepotpuno, uvijek nedorečeno, jer ću uvijek imati šta za reći njoj. Evo i sada, ma koliko pisao tebi prijatelju, pišem i njoj.
Predao sam joj paket, svu svoju ljubav u pismu. Plakao sam, plakala je. Zagrlio sam i rekao zbogom, nije me zaustavila. Nakon svega poslao sam joj jednu poruku sa pitanjem:

Ja: " Izvini što ti pišem, al' jednu stvar sam zaboravio pitati. A svo vrijeme kontam da li da se javim ili ne. Al' pošto mi srce mira ne da, ja ću ipak pitati. Mala, ja moram znati, da li ti znaš da ja tebe volim neizmjerno, i puštam samo i isključivo samo jer ti to želiš? U suštini ne puštam te nego se krijem od tebe. I ako ti zatrebam moćićeš me pronaći. I samo bi volio znati da li ćeš me tražiti ako ti zatrebam?"

Ona: " Da"

Ja: "Hvala ti. Čekaću te zauvijek."

I evo čekam, prvi dan, ali čekam.

<< 11/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930



BROJAČ POSJETA
2111

Powered by Blogger.ba